Pripremaju li škole djecu za budućnost ili samo za testove?

Hrabro unatraške po nove petice!

Albert Einstein, to svi znaju, bio je puno više od trknutog profesora s neurednim dlakama na glavi. Njegova posebna teorija relativnosti promijenila je razumijevanje manje-više svega što je ljudski rod do tada mislio o životu, svemiru i svemu ostalome. Neki znaju i za urbanu legendu kako je Albert kao učenik osnovne škole bio loš u matematici. Što je, dakako, izmišljotina. Einstein je bio više nego briljantan matematičar. Istina je, međutim, da mu školovanje na tehničkoj gimnaziji u Minhenu nije bilo zabavno.

U čemu je bio problem?

Ukratko, Einstein je s 12 godina sam naučio algebru i geometriju, a s 14 integralni račun. Škola je, međutim, radila po svom programu i od mladog Alberta očekivala da napamet uči gradivo. Kasnije u memoarima objasnio je da je “striktno učenje napamet ubijalo svaku ideju pravog učenja i kreativnog razmišljanja.” Sve to shvatio je kao 15-godišnjak prije otprilike 125 godina. No, Albert je bio genijalac. Običnim smrtnicima trebalo je malo više da dođu do istih zaključaka.

Rasprava o obrazovanju mlađe djece posljednjih 20-ak godina vrti se upravo oko pitanja jesu li u školi važnije vještine ili znanja? Zlobniji će primijetiti da rasprava traje i dulje. Teta Montessori rođena je u 19. stoljeću, kao i osnivač Waldorfskih škola striček Steiner.

U stvarnosti, nužno je oboje. Svi se slažu da poznavanje svega što se zna o Luki Modriću ne znači da će onaj tko to zna igrati kao Luka. Također, vještina sa skalpelom u rukama ne znači da ćete biti sjajan kirurg, barem dok ne naučite gdje je srce, a gdje slijepo crijevo. Ono što je za djecu na početku školovanja važno jest da znanja stječu s lakoćom, kroz igru, suradnju s drugim klincima i – po mogućnosti – bez pritiska ocjene! (I bez skalpela, bar na početku…)

Rezultati svjetskog testiranja djece u osnovnoj školi ukazuju da napredni školski sustavi poput onog u Finskoj ili Irskoj gdje ocjene igraju sve manju ulogu, a predavanja su sve češće u obliku igre i rada, daju bolje rezultate od, primjerice, tradicionalnog pristupa u bastionima obrazovanja poput Francuske. No, Einstein nas je naučio da je sve relativno, pa tako i rezultati PISA ili TIMSS ispitivanja jer, pogađate, provedeni su na standardiziranim testovima. Uz to, Einstein je bio čisti teorijski fizičar. Koristio je malo što osim papira, olovke, krede i ploče, no čak i njemu bilo je jasno da je “mašta puno važnija od znanja, jer znanje je ograničeno, a mašta nema granice!”

Call Now Button